Iako traje ljubav je kratka mada posle nje gorčina ostaje ipak je slatka.
Autor
DUŠIN SPOMENAR
NJeni su koraci ka meni išli u njenim snovima bio sam gost gde-god da su otišli sa sobom nose i prošlost.
U njenu dušu ja sam ušao po stazama njenim tragovi su moji iz nje sam nekad pesmu slušao sad u njoj spomenik mi stoji.
Može pobeći iz doline Kedrova može može naći sebi i cara al' ne može al' ne može izbrisati slova slova iz dušinog iz dušinog spomenara.
ŠTO PROGLEDAH
O kako je anđeoski anđeoski mila ljupka draga i lepa Bože o Bože sadašnjost lakša lakša bi mi bila da si me stvorio slepa.
NEOPISIVA SI
Dok senke grizu ostatak dana nagomilane u šupljini mojih usta reči polako polako otpadaju otpadaju sa mojih usana.
U njima je krdo krdo divljih strasti okupano mlekom mlekom mesečine ni stišavani plamen ni on ti ni on ne može kasti šta mi sve čine dve vesele ptice što se ugnezdiše ugnezdiše na tvoje lice.
ČEKAĆU JE
Ja ne znam da li ona zna da je čekam na peronu sreće dok vozovi idu čekaću je ja mada znam da ona doći neće.
Vozovi bez nje brzo prolaze dok ja živim u lažnoj nadi godine lete u nepovrat odlaze sat života sve brže radi.
Vozovi bez nje i dalje će ići a ja ću je čekati negde u sećanju ko zna možda će i stići al, osećam uzalud čekam nju.
Dani i godine proći će a ja ću biti i dalje sam ipak, čekaću je možda doći će čekaću je iako znam...
VOLEO BIH DA ZNAM
Voleo bih da znam da l' još letiš na oblake meke da li trčiš još kroz perjana polja da l' si, da l' si na talasima reke koja teče na zvezde daleke.
Voleo bih da znam da li tvoji snovi još imaju krila il' su možda ostarila.
ŽELIM BITI S TOBOM
Šta će meni letnjikovci zlatne vile carevi dvorci šta će meni i da vladam svetom celim to ne želim.
Pa ne moram čak ni piti niti moram išta jesti želim samo da te ljubim s tobom biti do besvesti.
BILO JE A MOŽDA I NE
Bilo je nekad davno a možda i ne bilo je to vreme slavno a možda i ne bili su to dani sreće a možda i ne mislio sam proći neće al' prođoše a možda i ne.
Da se žalim nemam kome prođe sve to ko' oluja a možda i ne dođe život kraju svome kao vihor sve prohuja a možda i ne.
DOĆI ĆEŠ
Dok na nebu za oblakom bledi mesec skriven drema ja te čekam skriven mrakom.
Dok noć kruni svoje sate putem snova svet odlazi dok te čekam mislim na te.
Doći ćeš koraka nečujna gazeć' stazu od lišća rujna sa očima izvorne toplote doneće te cipela dobrote. O doći ćeš.
DA L' SE PUTEVI SEĆAJU
Da li se putevi sećaju sećaju naših koraka što su tren tren mimohoda usporavali da bi smo pročitali pročitali znakove znakove što smo jedno jedno drugom slali da bi smo se kupali kupali u pogledima pogledima prigušene strasti koje smo jedno jedno po drugom posipali.
Da l' se sećaju putevi.
CVETU MOG NEMIRA
O . . . . moga duha hrano cvetu moga nemira jedina zvezdo moga svemira u srcu mom imaš gnezdo ako te lažem neizlečiva rano dabogda ne osvan'o.
O MOJA
Eh, da mi je tragove tvojih stopala što ih upi moje duše obala da mi je da ih izbrišem da pošaljem plimu da na njih talase talase zaborava prolije novom tragu stazu stazu da umije o, kad bih mogao moja nezaboravna moja neizbrisiva o, da mi je eh, da mi je.
DOZVOLI MI
Dozvoli mi da latice cvetova što prkose na tvojim na tvojim baršunastim brežuljcima dozvoli mi dozvoli mi da milujem da milujem usnama mojim dozvoli mi da od njihovog mirisa omča se stegne oko vrata mog i da mi ni jedan ni jedan miris više nikada nikada ne zamiriše.
Mila, mila svetlosti života mog daj mi krila da uzletim da uzletim do srca tvog.
I GOSPODAR I ŽRTVA I XELAT
Pijana glava pijano misli pijana noga pijano ide mutne boje mutne misli oči moje ništ' ne vide.
U dubokom očajanju glava mi je sad na panju glas ledeni mog dželata sa sekirom iznad vrata poput guje na me sikće dok sekira nije pala ostavi piće ostavi piće nećeš u njemu ubit tugu u životu tvom još ljubavi biće još ljubavi biće ostavi piće ostavi piće ostavi piće!
RIBA I REKA
Kud ti pođeš poć' ću i ja.
Gde ti staneš staću i ja.
Gde ti umreš umreću i ja.
ŠTA NAM SE TO DESI
Gdje uzlazi sunce pa još malo desno kraj litice one izvire moj san gdje široki kanjon ulazi u t'jesno tamo u daljini ostao mi dan.
I cvijeće i rosa i list poslije kiše i sklavuj se čuje i jutro se smije i sve isto, isto sve miriše samo ona ovdje, ovdje ona nije.
I sad vidim kako rosa je oblila dok livadom trči poput srne cvijet u cvijetu ona je bila bosonoga, u haljini od niti srebrne.
I sad mi kroz uši njen glas teče i sad mi njene usne sladunjavo poje i sve baš je, baš sve kao juče šta nam se to desi tužno srce moje.
I cv'jeće i rosa i list posl'je kiše i slavuj se čuje i jutro se smije i sve isto, isto sve miriše samo ona ovdje, ovdje ona nije šta nam se to desi tužno srce moje.
KORACI SUDBINE
Pamtiću te pamtiću te po lepoti po osmehu na tvom licu pamtiću te pamtiću te kao plahu kao plahu golubicu a ti a ti rasejaćeš moj lik rasejaćeš po putevima rasejaće ga vetrovi rasejati i sprati kiše i sprat'će ga plahe kiše.
RECI MI
Reci mi zašto su moje noći besni talasi zašto su moje zore bez reka alasi zašto sam dao ispit a ti pala si.
Reci mi zašto si me zašto prokockala reci mi zašto sam dao ispit a ti si pala.
SAMO NJOJ
Zašto me zašto posmatraš oči moje ti ne svetle uši moje te ne čuju usne moje ne pričaju.
Zašto zašto prolaziš kraj mene zašto mi šalješ osmeh tvoj zašto zboriš mile reči pa, ja, pripadam samo njoj samo njoj.
BAŠ SAM PROKLET
Ja nju sam voleo ja nju sam ljubio ja njoj sam verovao zbog nje se budio.
O njoj sam sanjao o njoj sam maštao za nju sam disao njoj pesme pevao.
Možda ću je videti opet možda ali kroz staračke suze o Bože, baš sam proklet vreme mi nadu uze.
RASPLETI KOSE
Raspleti kose biseru crni ko svod nebeski plav mirisom njenim mene ogrni niz reku snova da spustimo splav.
Raspleti kose devojko lepa da se u njih upletem ja i da ova moja ljubav slepa bar na ternutak progleda.
Raspletene kose anđeli nose iz kojih sunce za svakog sja raspleti kose boginjo rose da se u nju upletem i ja.