s radošću, onoj kojoj ne vredim ni cveta uvela, onoj koju ću godinama zaboravljat i pamtit.
Autor
...I SINU SVETLOST
VEČERAS SI POSEBNO LEPA
Ne znam, da li je do tebe, Ili je do mene, Ili sam ušao u ulicu, U ulicu koja je slepa, Ne znam, da li je do tebe, Ili je do mene, Večeras si mi posebno lepa.
Večeras mi k'o nikad sijaš, Radosti mi uspavane budiš, Radošću me celog obavijaš, Drobiš tamu, zoru mi nudiš.
Večeras sam tako, tako lagan, Pod stope ti rado dušu sterem, Pa, i taj tvoj pogled razdragan, Ne pijem ga, ne, već ga žderem.
Večeras noć pretvaraš u dan, Sanjaru što je bio presto snit', Večeras ponovo doć' će mu san, Beskrajan san u kojem ćeš bit'.
Ne znam, da li je do tebe, Ili je do mene, Ili sam ušao u ulicu, U ulicu koja je slepa,
Ne znam, da li je do tebe, Ili je do mene, Večeras si mi posebno lepa.
"Kad je u srcu plamen, neka će iskra izleteti i na usnu".
AKO TI IŠTA ZNAČIM
Ako ti išta znači ovaj sanjar ludi, U kosu stavi, u kosu cvet zadeni, Doću sutra, lepa, lepa mi budi, Doći ću sutra ako me ne prevare sni.
Ako ti išta znače dva oka snena, A i često njihov pogled rosni, Ponesi jedan otirač za suze, Doći ću sutra ako me ne prevare sni.
Ako ti išta znače reči moje duše, Ove reči što ih tebi nameni, Ponesi mi svoj smeh i osmeh, Doći ću sutra ako me ne prevare sni.
Dolazim sutra, s radošću čekam dan, Dolazim i nosim srce u kom si, Dolazim na poklon da ti ga dam, Doći ću sutra ako me ne prevare sni.
"Upravo zato što je tako topao, osmeh je lepši od bilo kojeg cveta na svetu".
VOLEĆU TE TRAJNO
I dok mlaki vetar mrsi, Guste krošnje kestenova, Sumračje spušta se meko, I počinje sve iznova.
Opet vetar dobrote, Meni od tebe stiže, Opet kosu mi mrsi, Opet po licu me liže.
Opet na tvom licu, Oči toplinom cvatu, Opet u tvom glasu, Ptice milo pevaju.
Krasoto neiskazana, Kako izgledaš bajno, Bog mi je presudio, Da te volim, volim trajno.
"Ljubav je poput rata: lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti".
Nit' ga je ikad bilo, Niti ga sad ima, Nit' će ga ikad biti, Cveta koji se može, S tobom porediti.
"Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca".
Slušam, a sve oko mene spava, Mir je svuda, i tišina peva, Bledi mesec mene obasjava, Ja sam budan a srce mi sneva.
Srce sneva stalno isti sanak, Na počinak samo da ne ide, Da se budi sa njom svaki danak, Dražu od nje oči mi ne vide.
Tako je slatka, draga i mila, Da mi ova luda pamet stane, Predanj bi pala i veća sila, Kad iz njenog oka sunce grane.
"Ljubavni pogled dug je tekst".
DA LI SI KAO I JA
Sa terase pogledom lutam, U noć tamnu i zvedane boje, I dok gutljaj samoće gutam, S neba mi sijaju oči tvoje.
Crno vino drug mi pravi, Niz grlo je našlo stazu, Na usnama trag mi plavi, I poneka suza na obrazu.
Dok pratim cigarete dim, Negde u daljini laje pseto, Ponoć mi ide korakom tihim, Iste smo sudbine oba, eto,
Čaša vina drema sa mnom, Dok u sobi svlači se tama, Rado bih sada bio s tobom, Da li si kao i ja i ti sama.
"Ljubav je sposobnost jednog čoveka da daje ne osvrćući se koliko dobija nazad".
TVOJE OČI
Prema meni kad zaškilje, Male tajnovite špilje, Iz kojih biser svetluca.
Ta dva duboka zdenca, Puna dragog kamenca, Kad radosno zatrepere.
Desi se bljesak, Nastaje svetlost, Veliki prasak, Tama se razbija, Tad nestaje sve, Ostajemo ti i ja.
"Ljubav je kad i sam pogled na voljenu osobu izmami tvoj osmeh".
NAD TOBOM BDIM
Kada kreneš u noć crnu, Znaj da nisi u njoj sama, Kad plašti tame te ogrnu Ne plaši se, ja sam tama.
Kad iz tame dođe zora, I prekine miran san, I jutro zovne s prozora, Ne plaši se, ja sam dan.
Ja sam tama, i ja sam dan, Ja sam voda, vatra, dim Ne plaši se, ne plaši se, Nad tobom ću ja da bdim.
"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji vam ga vrate na mesto".
ZNAŠ LI KO TE LjUBI
Znaš li ko te ljubi silno, Ko na te misli dan i noć, Ko samo tebe će da hvali, Ko za tebe u vatru će poć'.
Ko to tako ljubi tebe, Ko to prema tebi hodi Kao sužanj ka slobodi.
Ko te ljubi tako silno, Kome svetlost sa visine ti daruješ izobilno.
Znaš li ko te ljubi silno.
"Ljubav je igra za dvoje u kojoj oboje mogu pobediti".
OTVORI SRCE
Neko lupa, nesnosno kuca, Ne, ne može čekat' do sutra, Otvori vrata, vrata od srca, Vani duva, pusti ga unutra.
Otključaj bravu, vrata otvori, Vetar ga tuče, šiba i prži, Njegovo kucanje ko da zbori, Neće moći više da izdrži.
Otvori srce, odškrini vrata, Ma, pusti ga da u njega sleti, Sav promrzo, ptica je bez jata, Koja nema kome da odleti.
Ma, pusti ga unutra, daj mu dom, I biće on srećan to dobro znaj Da u tom domu, da u srcu tvom, Da on u njemu pronađe svoj raj.
"Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, nego se poklanja".
S RADOŠĆU BIĆU NjOJ ROB
Još uvek sam lutalica stara, Vino pijem i u krčmi bdijem, Zaljubim se pa se razočaram, Boj izgubljen sa životom bijem.
Ponekad beskrajno tumaram, Kiša sete po duši mi line, Njoj da idem, oči da odmaram, Krila širim u nebo se vinem.
Poželim proći dušom njenom, Da zavirim da li mene krije, Njena kosa ispunjena čežnjom, Srce što joj u grudima bije.
Moja je ljubav jaka k'o smrt, Silna ko vatra, tvrda k'o grob, Putem hodim, trnjem je prostrt, Ipak, s radošću biću njoj rob.
"Ljubavne rane može izlečiti samo onaj koji ih je zadao".
SAMOTNI POETA
Pričaju da sam boem i to pravi, Da se kockam, plačem i da pevam, A ja samo po neki stih napišem, Onoj o kojoj već dugo snevam.
Večeri česte provodim u dimu, I u zraku natopljenim grehom, Ja ne svraćam na čašicu pića, Već da lice mijem njenim smehom.
Ja ne svraćam na čašicu pića, Već zbog jednog u pustinji cveta, Ja nisam boem, nisam ni kockar, Ja sam samo samotni poeta.
"Ne voliš nekoga što je lep, on je lep zato što ga voliš".
Tišina pred letnji pljusak, Njen uvojak miris životni, Iz daljine dopire groma prasak A oko nas miris sreće, Miris sjaja njenih očiju, Kiša se dvoumi hoće-neće, Miris glasa njenog, I taj ...oreol oko nas, Proziran, sladak, Kroz vlažni zrak se talasa, I nevidljive, tanke niti, Privlače nam I stopala i ruke i tela sve bliže, Sa nas oklope svlače, Nevidljiva vatra nas liže, I čarolija poče Kad osetih njenu nadlakticu, Mokru, oko moga vrata, Probuđene strasti u beskraj kroče, I ... Kad u mehuriću strasti lebdimo, Lebdimo..... Lebdimo preko poljskog cveća, Ka zalasku sunca, Lebdimo u mehuriću strasti, Preko gora, Lebdimo preko ravnica... I počeše padati zlatne kiše, Tople, krupne, zlatne kiše, A mi lebdimo, Lebdimo ka njihovom izvoru.
"Najlepša sećanja se uvek skupljaju u dvoje".
...I NASTA TAMA
ŠTO GORČINU TOČI
Zabadam nož do drške u snove, Puštam trube noću da zatrube, Da ne sanjam njene tople usne, Kako mene ljube, kako ljube.
Vrelo gvožđe ja na oči mećem, Te obloge žarke nek me sprže, Ne mogu više da viđam, srećem, Nju, što mi iz srca se otrže.
Mačem tupim ogluvih uši, Da ne čujem one drage usne, Ja nestajem sve se za mnom ruši, Talas ledni na me će da pljusne.
Njoj ne vredim ni uvela cveta, Tu istinu sasu mi u oči, U životu najviše mi smeta, Kad me časti što gorčinu toči.
I KAD NE BUDEM BIO BIĆU
Ako umrem star, Ili umrem mlad, Bez obzira kad, Postaću vetar, Tvoje ću vlasi mrsit' tad.
I kad ne budem bio biću, Biću kiša po tebi liću, I tvoje usne ljubiću.
Kad ne budem bio biću tu, U praskozorju, u sutonu, Na javi, u snu sunce biću.
Kud god da bežiš, Uzalud bežiš, Pobeći nećeš, I tamo stiću, I vetar, I kiša, I sunce biću.
TVOJ LIK U MAGLAMA ĆU SKRITI
Mesec zlaćanim prahom zasipa, Cvetna polja i gorde planine, Jato zlatnih zvezda mirno spava, Gutam žudni zalogaj tišine.
U tišini sedim sam za stolom, A za drugim sediš sama i ti, Moje oči svetlucaju bolom, A tvoj plamen moje oči prži.
Teško mi je gledati u tebe, I s užitkom gorko piće piti, Prevariti ja ne mogu sebe, I tvoj lik u maglama ću skriti.
NESTAĆE SANjAR I NjEGOV SAN
Kočije crne odvezće mene, Gde cveće na godišnjicu cveta, Tragovi kočije trag su žene, Zbog koje će usnuti poeta.
Usnuće poeta, već je na samrti, Sa dušom svojom on se bori, Nada je već odavno mrtva, Još je malo sveće ostalo da gori.
Plamen sveće obasjava lice, Senka smrti vidi se na njemu, Senka jedne žene-krasotice, Zbog nje zbogom rekao je svemu.
Polagano dolazi taj dan, Omčom i mačem naoružan, Nestaće sanjar, njegov san, Usnuće poeta srećan, tužan,
DRUGČIJE BI BILO DA JE HTELA
Slušam kako te tanane žice, Kao i ja žalosno jecaju, Al' se pravim da mi ništa nije, Ne znam zašto kolena klecaju. Drugčije bi bilo da je htela Njoj ne vredim ni cveta uvela.
Od tog trena, sam i brod moj tone, U bespuću i u bespomoći, Već sam tada klek'o na kolena, I ne marim da l' će jutro doći. Drugčije bi bilo da je htela Njoj ne vredim ni cveta uvela.
Kad na zadnje putovanje krenem, Možda će i neko da me prati, Možda neka suza na grob kane, No, svejedno ja to neću znati. Drugčije bi bilo da je htela Njoj ne vredim ni cveta uvela.
VEČERAS PATIM, VEČERAS BOLIM
Nemojte večeras ja vas molim, Za sto ne sedajte moj, Večeras patim, večeras bolim, Ja ništa ne značim njoj.
Ne, ne želim nikog pored sebe, Sada me tuga mazi, I kandžama po srcu mi grebe, Kopitama po duši mi gazi.
Pustite bol, bol moj da ispijam, On pripada samo meni, Ko vuk samotnjak zavijam, Večeras sam led ledeni.
JA SAM LjUBAV I BOL NjEN
Zvezde su sa neba spale, I mesec je na teme pao, Nabujale reke su stale, I vetar je tad zaspao.
I sunce je prestalo sjat', Oblaci su presušili, Slag'o je i najtačniji sat, I mostovi se ugušili.
Kad sa tvojih usni medni, Gorčinom me ti napoji, Kad rekoše one meni, Da cvet za me ne postoji.
Ja sam ljubav i bol njen, Njena sreća i nesreća, Od ljubavi sam sačinjen, Ja sam plam al' i sveć.
STRAŽARI TUGE
Osećanja moja, Sad ničeg se ne boje, Nemi stražari tuge Sad čuvaju srce moje.
Proboj u njega, Propašće svaki, Stražari tuge Ko smrt su jaki.
U spokoju sad može Bezbrižno da drema, Toliko je uboda, Da za druge mesta nema.
Osećanja moja Sad ničeg se ne boje, Nemi stražari tuge Sad čuvaju srce moje.
Na atu crnom pognut odlazi,...
LjUBIĆU TE PESMAMA SVOJIM
Zora se budi ja u sne idem, Tiho je legla i mrkla tama, Jutro se sa suncem ljubi, A ja tebe u svojim pesmama.
Puti tvoji ne idu ka meni, Kuda vode bitno više-manje, Raduje me da postojiš mila, Neću lečit svoje tugovanje.
Ljubav je čudna uvek i bila, Idi, samo idi za svojim snom, Znam, nisam onaj o kome snevaš, Ja sam princ na konju crnom.
...U plaštu tuge i bespomoći,...
Pepeo prosut i mrlje od vina, I još jedno mamurno svitanje, I još mi poklanja Nova godina, Bez odgovora staro pitanje, Da smo se ranije sreli Da li bi isto bilo sve.
Preglasna muzika para mi uši, Iznemogo pevač pomalo stenje, Kraj mene sedi nepušač, puši, Večeras sam ovde samo zbog nje, Da smo se ranije sreli Da li bi isto bilo sve.
Dimna zavesa lagano leluja, Neki odlaze u blaženom stanju, Odlazim do pevača i plaćam, Da otpeva pesmu samo za nju, Da smo se ranije sreli Da li bi isto bilo sve.
I Nova godina i njen prvi dan, Dođe i prođe ko kratki mi san, Posle nje ću ja dobro znam, Ponovo bit i dalje sam, Da smo se ranije sreli Da li bi isto bilo sve.
...I magla ga halapljivo guta,...
NESTAĆU U KAPIMA ROSE
Sinoć preko usni njenih, Pređe zadnji sunca trak, I sa lica siđe moga, Pokida mi sanak lak.
I sve posta jedna sena, Poče vetar hladan, jak, Zatim kiša led ledena, I u srcu nasta mrak.
Zapevajte tužne ptice, Opojte mi let i pad, Jer već sutra uši moje Neće čuti kao sad.
Nestaću nečujno, U kapima rose, Tragovi će ostati, Nek ih vetri raznose.
...Ranjen jahač nestaje u noći.
RANjENI JAHAČ
Stiglo je tane brže od munje, Nema leka, nema ni pomoći, I još jedna izgubljena bitka, Ranjen jahač nestaje u noći.
U samoći lečiće on ranu, Što mu je život sa leđa zada, Vremenom će da nestane ona, Biće ožiljak od koga strada.
Nosiće ga sve do zaborava, Do spokoja i bez oproštaja, Da oprašta njoj nema, nema šta, Život je kriv, život se poigra.
Na atu crnom pognut odlazi, U plaštu tuge i bespomoći, I magla ga halapljivo guta, Ranjen jahač nestaje u noći.